DNEVNIK SA KRFA: DAN DRUGI-ZAPADNA OBALA
Svanulo je blistavo mediteransko jutro.
Prečule smo alarm i stižemo na autobusku stanicu, krećemo ka gradu Krfu. Presedamo u Zavosu, desno vode putevi ka zapadu. Naše odredište, čuvena peščana plaža u Paleokasticama čini se nedostižno-autobusa koji čekamo nema pa nema. Moja saputnica kategorički odbija predlog da dan provedemo u gradu Krfu, a od Paleokastrica odustaje.
Prilaze nam dve atraktivne plavuše-ispostavlja se Ruskinje. Iz Kalinjingrada su, krenule na, takođe čuvenu plažu na zapadnoj obali Krfa, Agios Georgios. Sveti Đorđe.
Lako se sporazumevamo, znamo ruski i krećemo zajedno. Doputovale su iz Kalinjingrada i smeštene su u Guviji. Guvija je nadomak grada Krfa, mesto poznato po iskrcavanju srpskih soldata iz Prvog svetskog rata. Plaža je jedna od lošijih, jer je u more
sprovedena gradska kanalizacija.
Stiže naš autobus i krećemo. Julija je pravnica i majka dva dečaka: od šest i 10 godina; Tanja je turistički radnik i dala je ideju da nekoliko slobodnih dana provedu na Krfu.

Putovanje ka plaži je izuzetno atraktivno: put vodi u središte ostrva Krfa koji se penje u planinska mesta obrasla maslinjacima, gaji se loza, limun, smokva, kućice su obrasle živpoisnim cvećem, ima džinovskih kaktusa, a ogromni su i psi koje srećemo duž puta.
Vozač poznaje sve meštane i oni žustro i veselo ćaskaju: njihovi razgovori su prava radost za uvo. Šale se, komentarišu i smeju na nama poptuno tuđem i neraumljivom jeziku.
Voač nas ostavlja na dugoj peščanoj plaži. Voda je topla i bistra, idealna za kupanje.
Naše prijateljice pričaju o Baltiku, na koje idu Kalinjingrađani, ali je voda suviše hladna.
Kod lokalnog izdavaoca čamaca za bezbrojne uvale duž zapadne obale dobijamo detaljno obaveštenje na engleskom jeziku o plažama kojima se može prići samo čamcem.
Nailazi naš autobus. Ponovo onaj divni put, zavojit, gde se na momente čini da ćemo minijaturnim stepeništem sa sve vozilom ući zaprepašćenom domaćinu, nepozvani, u kuću.
Vozač mahne meštanima koji sede u hladu kamene kuće. Svi se poznaju. On se sve vreme puta smeje sa jednom meštankom koja ide u grad Krf.
Sa drugaricama dogovaramo sutra novi pokušaj da stignemo u Paleokastrice.
Ljubimo se na rastanku.
Ko kaže da nismo sestre? Krv nije voda.
Agios Georgios, Agios Stefanos, plaže na apadnoj obali ostrva Krfa mnogo su prostranije, peščanije i duže od onih na istočnoj, koje su obično kamene. Ima dosta apartmana, restorana na samoj obali, čamaca, brodića, jahti i neverovatno podseća položajem i konfiguracijom na Bečiće u Crnoj Gori.
Lako se sporazumevamo, znamo ruski i krećemo zajedno. Doputovale su iz Kalinjingrada i smeštene su u Guviji. Guvija je nadomak grada Krfa, mesto poznato po iskrcavanju srpskih soldata iz Prvog svetskog rata. Plaža je jedna od lošijih, jer je u more
sprovedena gradska kanalizacija.
Stiže naš autobus i krećemo. Julija je pravnica i majka dva dečaka: od šest i 10 godina; Tanja je turistički radnik i dala je ideju da nekoliko slobodnih dana provedu na Krfu.
Vozač poznaje sve meštane i oni žustro i veselo ćaskaju: njihovi razgovori su prava radost za uvo. Šale se, komentarišu i smeju na nama poptuno tuđem i neraumljivom jeziku.
Voač nas ostavlja na dugoj peščanoj plaži. Voda je topla i bistra, idealna za kupanje.
Naše prijateljice pričaju o Baltiku, na koje idu Kalinjingrađani, ali je voda suviše hladna.
Kod lokalnog izdavaoca čamaca za bezbrojne uvale duž zapadne obale dobijamo detaljno obaveštenje na engleskom jeziku o plažama kojima se može prići samo čamcem.
Srpsko-rusko-grčko prijateljstvo: Ana, Julija i Tanja |
Vozač mahne meštanima koji sede u hladu kamene kuće. Svi se poznaju. On se sve vreme puta smeje sa jednom meštankom koja ide u grad Krf.
Sa drugaricama dogovaramo sutra novi pokušaj da stignemo u Paleokastrice.
Ljubimo se na rastanku.
Ko kaže da nismo sestre? Krv nije voda.
0 Коментари