Svanulo je blistavo mediteransko jutro.
Prečule smo alarm i stižemo na autobusku stanicu, krećemo ka gradu Krfu. Presedamo u Zavosu, desno vode putevi ka zapadu. Naše odredište, čuvena peščana plaža u Paleokasticama čini se nedostižno-autobusa koji čekamo nema pa nema. Moja saputnica kategorički odbija predlog da dan provedemo u gradu Krfu, a od Paleokastrica odustaje.

Prilaze nam dve atraktivne plavuše-ispostavlja se Ruskinje. Iz Kalinjingrada su, krenule na, takođe čuvenu plažu na zapadnoj obali Krfa, Agios Georgios. Sveti Đorđe.
Lako se sporazumevamo, znamo ruski i krećemo zajedno. Doputovale su iz Kalinjingrada i smeštene su u Guviji. Guvija je nadomak grada Krfa, mesto poznato po iskrcavanju srpskih soldata iz Prvog svetskog rata. Plaža je jedna od lošijih, jer je u more
sprovedena gradska kanalizacija.
Stiže naš autobus i krećemo. Julija je pravnica i majka dva dečaka: od šest i 10 godina; Tanja je turistički radnik i dala je ideju da nekoliko slobodnih dana provedu na Krfu.
Putovanje ka plaži je izuzetno atraktivno: put vodi u središte ostrva Krfa koji se penje u planinska mesta obrasla maslinjacima, gaji se loza, limun, smokva, kućice su obrasle živpoisnim cvećem, ima džinovskih kaktusa, a ogromni su i psi koje srećemo duž puta.
Vozač poznaje sve meštane i oni žustro i veselo ćaskaju: njihovi razgovori su prava radost za uvo. Šale se, komentarišu i smeju na nama poptuno tuđem i neraumljivom jeziku.
Voač nas ostavlja na dugoj peščanoj plaži. Voda je topla i bistra, idealna za kupanje.
Naše prijateljice pričaju o Baltiku, na koje idu Kalinjingrađani, ali je voda suviše hladna.
Kod lokalnog izdavaoca čamaca za bezbrojne uvale duž zapadne obale dobijamo detaljno obaveštenje na engleskom jeziku o plažama kojima se može prići samo čamcem.
Srpsko-rusko-grčko prijateljstvo: Ana, Julija i Tanja
Nailazi naš autobus. Ponovo onaj divni put, zavojit, gde se na momente čini da ćemo minijaturnim stepeništem sa sve vozilom ući zaprepašćenom domaćinu, nepozvani, u kuću.
Vozač mahne meštanima koji sede u hladu kamene kuće. Svi se poznaju. On se sve vreme puta smeje sa jednom meštankom koja ide u grad Krf.
Sa drugaricama dogovaramo sutra novi pokušaj da stignemo u Paleokastrice.
Ljubimo se na rastanku.
Ko kaže da nismo sestre? Krv nije voda.

Agios Georgios, Agios Stefanos, plaže na apadnoj obali ostrva Krfa mnogo su prostranije, peščanije i duže od onih na istočnoj, koje su obično kamene. Ima dosta apartmana, restorana na samoj obali, čamaca, brodića, jahti i neverovatno podseća položajem i konfiguracijom na Bečiće u Crnoj Gori.

0 Коментари