Gotovo u prisustvu samo izvođača i učesnika 15.novembra 2013.godine u čitaonici Zemunske biblioteke Sveti Sava" u okviru ciklusa "Sačuvajmo od zaborava" održano je Veče posvećeno Dimitriju Davidoviću, povodom 200.godišnjice od štampanja prvog broja "Novina serbskih".

Umesto da se ovoga jubileja sete i obeleže ga "velike" državne institucije, palo je u deo malom Književnom klubu "Ivo Andrić" iz Zemuna da luču sećanja "ne utrne", kako bi rekao veliki crnogorski pesnik i vladika Petar Petrović Njegoš (čija je godišnjica rođenja takođe nedavno obeležena u zemunskoj školi "Branko Pešić",što smo, podrazumeva se, zabeležili http://vanzemunci.blogspot.com/2013/10/os-branko-pesic-obelezila-200godisnjicu.html).
O značaju i delu Dimitrija Davidovića rođenom u Zemunu, koji je bio pionir novinarstva i publicistike, izdavač, kritičar, hroničar, pisac Sretenjskog ustava, državnik, diplomata, prevodilac govorio je Miodrag Dabižić. Malobrojnu publiku upoznao je sa mnogim nedovoljno poznatim detaljima iz Davidovićevog života.
Veče su svojim milozvučnim pojanjem ukrasili "Biljuri".
Sasvim neovdašnje veče, s misijom da pomene, i sećanje pronese dalje.

Dimitrije Davidović se rodio 12.oktobra 1789.godine u Zemunu. Otac mu se zvao Gavrilo Georgijević, majka Marija bila iz sremskog sela Dobanovci. Po dedi Davidu, koji je služio kao sveštenik u Nikolajevskoj crkvi postao Davidović. Osim toga, i školu je pohađao odmah uz Svetonikolajevsku crkvu. Danas je na njoj spomen ploča Joakimu Vujiću. Nedostaje spomen značajnim zemunskim školarcima, među kojima vidno mesto u istoriji svoga naroda zauzima upravo Davidović.
Dimtrije je gimnaziju učio u Sremskim Karlovcima, a nastavio u Kezmarku. U Pešti i Beču izučavao je filosofiju i medicinu. Sa još jednim poznatim sugrađaninom svojim, i imenjakom Fruštićem 1813.godine počeo pečatati "Novine serbske"-sve do 1921.godine.
Davidović je od 1915.-1921.godine izdavao i štampao "Zabavnik" po ugledu na jedne tada čitane i popularne nemačke novine, istog imena.
Napisao je i 1821.godine objavio Istoriju srbskog naroda, iz koje su đaci učili o slavnoj prošlosti svojih predaka.
Ženio se dva puta, i to, kako neki izvroi tvrde, vrlo mudro, miraždžikama, kao da je znao da će se baviti neizvesnim poslovima štampe, izdavaštva i pisanjem, a da će o nečega morati i da živi. Ostalo je zapisano da je prva njegova žena Savka Diomandina imala bogat miraz od 15.000 forini, pravo bogatstvo. Sa Savkom je imao sina Setozara. Sa drugom ženom Jelenom  imao je još dece.
Pismen i učen, Dimtrije Davidović je postao sekretar Knjaza Miloša, obavljajući osetljive diplomatske misije, i to izuzetno uspešno.
Knjaz Miloš ga je duboko poštovao zbgo njegovog velikog znanja i lepih manira, kao i diplomatske mudrosti, te ga je oslovljavao sa "kumašine". Poznata je uloga Dimitirija Davidovića oko dva sultanova Hatišerifa Srbiji. Za zasluge za pravoslavlje ruski car Nikolaj odlikovao ga je Ordenom Svetog Vladimira četvrtog reda.
Pisac je Sretenjskog ustava.
Napisao je prvu monografiju "Opis Žiče", uzor za buduće pisce ovog žanra. Smatra se ocem srbskog novinarstva, ali ga se na dan kada je štampan prvi broj "Novina serbskih" pre 200.godina nijedno novinarsko udruženje nije setilo!
Na mramoru pod kojim je počinuo kraj oltara Gornje crkve u Smederevu 1838.godine upisano je "Dimitrije Davidović, sav Srbin"-"jer je rod svoj preko mere ljubio".
U rodnom Zemunu sačuvana je kuća porodice Davidović u kojoj je Dimtrije ugledao svet. Pravno-birotehmička škola u Zemunu nosi njegovo ime. Kraj Keja oslobođenja postavljena je bista istorijski najvećeg Zemunca.

0 Коментари