Zaspala sam premorena na završnim stranicama Murakamijevog romana. Možda je on kriv za strašan
Sidari
košmar koji me je slomio i probudio u pola četiri. Zato sam sva slomljena ustala na alarm. Obukla naopako haljinu. Zaboravila peškir za plažu. Ha, tri neophodna malera za dobar dan, bejah ubeđena.

Trčeći, domorodački ulećemo u plavi gradski autobus do Zavrosa. Od Zavrosa poznatim putem koji nas je do sada vodio na zapad, danas će produžiti ka severu. Odredište Sidari i Kasiopi.
Kraj pored puta ka severu deluje urbanizovanije, uređenije i mondenije. Vile su raskošne, vrlo često sa bazenima okruženim ležaljkama.
Na trideset jednom kilometru od Krfa nalazi se jedna od najvećih peščanih plaža na samom severu Krfskog ostrva-Sidari, ponat po velikoj žutoj steni u koju je uslikana vekovna geologija obale.
Plaža je sva od sitnog peska, vetar valja talase u svim pravcima, očigledno je jedna od omiljenih krfskih destinacija za strance: ima najviše Poljaka (otuda uživaju specijalne popuste na razne usluge), Čeha, Rusa, Nemaca, ali i Francuza, kao, uostalom, i na plaži zaposlenih maserki iz Japana i prodavaca šarenih tropskih končića sa Jamajke!
Prodavac lokumosa
Prehlada me tera da cvokoćem na vetru iako je sunce i oblačci su sasvim bezazleno paperjasti. Prizor otvorenog mora sa retkim kupačima me neodoljivo podseća na film braće Koen "Barton Fink". Moj košmar, prehlada koja na momente prelazi u groznicu, i asocijacije me odvraćaju od pomisli da se pokvasim u peskovitoj i muljevitoj vodi.
Za utehu ispijamo vrlo prijatan nes.
Tek na povratku s plaže primećujem takovani "ljubavni kanal". Bele cvasti čije lišće strahovito bode pojačavaju moju turobnost
pri pomenu na sušu zvanu ljubav. Šta to beše!?!
Zanimljivo, pošast "kači" i mlađe od mene. Prolaze sami. Možda misle na izabranike svoga srca, ali čisto sumnjam. Ljubav je utekla...Gospode.
Kanal ljubavi
U neposrednoj blizini Sidarija je i seoce Parulades, uvala sa lekovitom glinom.
Pre Sidarija prođosmo prostranu, naizgled čarobnu Agios Stefanos plažu. U triju sa Rodom čine "kalifornijsko-ulcinjsku" rivijeru u Joniji-peskovite plaže koje se protežu kilometrima u širinu i kroz koje vetar nesmetano pravi talase od morske vode kao čipku.
U pola tri stiže naš autobus za Kasiopi.
Detalj iz Kasiopi
Pomalo smo se smorile u Sidariju, iako je mesto idealno infrastruktruno opremljeno za turizam i sem smeštaja nudi i sportske i rekreativne sadržaje.
Kasiopi je prelepo mestašće, obraslo buganvilijom (u Južnoj Americi se ova biljka zove buganvilja), maslinjacima, kamelijom, limunom, ogromnim procvalim kaktusima.
Za razliku od sličnih, ima unikatne radnje tipično grčkih i krfskih tkanina, tepih staza, stolnjaka, peškira. Vrlo je otmeno snabdeveno, apartmani su luskuzni, sa obaveznim bazenima i restoranima.
Glavna plaža nije preterano posećena, sezona se zahuktava.
Međutim, kratka šetnja vodi u otkrovenje.
Skrivene iza drevnih maslinjaka, uz puteljke koji vode niz samu
obalu, pružaju se najlepše i najraskošnije vile koje se mogu videti. Verovatno porodična imanja srednje i više klase iz kontinentalne Grčke. Mnoge imaju i sopstvene uvale sa lukom za plovilo i žalom za kupanje. U otvorenom moru stenje čini prekrasan pejzaž.

Najprobirljiviji su izabrali plažu sa belim peskom koja gleda na obalu Albanije, na prostrani grad Salamandu. I Salamanda ima, objašnjava nam čuvar plaže svoju gradsku plažu, ali podalje mnogo čistije i bolje. Ovde su granice Grčke i Albanije najbliže, svega par kilometara.
Popodnevna atmosfera u Kasiopi podseća na mondeni gradić. Porodice su izašle u šetnju i lokale. Izbor robe je bogatiji i prefinjeniji, mesto je idealno za kupovinu reprezentativnih poklona sa ovog područja.
Autobus koji nas je pre više sati dovezao, predveče skuplja putnike ka pravcu glavnog grada, koji je udaljen 36 kilometara.
S visine puca vidik na jonsku panoramu: luke i uvale u koje su se smestila naselja Kalami, Ketroma, Nisaki, Barbari...Na vrhu venca beli se velelepni grad Krf, okružen Ipsosom, Dasijom i Guvijom. Prizor je kao na dlanu.
Nazire se Salamanda sa Albanske strane
Divan dan.
Ako Bog da, posetićemo sutra, prekosutra Glifadu. Dužni smo Srpskoj kući i Vidu. Ali, ima dana.

0 Коментари