Drugi grend slem u godini (posle Otvorenog prvenstva Australije), koji se 114.godina organizuje u Parizu na terenima "Filip Šartije" poslednje nedelje maja i prve juna, 14 leta je mlađi od britanske varijante , "Vimbldona", koji sledi. Na očiglednu žalost svetskog broja 1 i najboljeg srpskog tenisera svih vremena Novaka Đokovića, njegovih navijača širom sveta i vaskolikog srpstva, "Trofej musketara" je cilj za narednu, 2016.godinu. (Lično se nadam da će u publici biti mali Stefan Đoković i da će veliki tata za juniora odigrati ultimativno pobednički, bez obzira na okolnosti. Setimo se Federerovih bliznakinja. Ovo je i moj predlog Novakovom timu kako da cementira motivaciju).

Iako je turnir prvi put odigran 1891.godine, ime francuskog pilota koji je preleteo Sredozemno more Rolana Garosa poneo je tek 1928.godine, kada je i izgrađen treći po veličini teniski teren na svetu, koji je 2001.godine posthumno poneo ime Filipa Šatrijea, predsednika Svetske teniske federacije zaslužnog što je beli sport uvršen u olimpijski.
Retko je ko kao Novak Đoković u svom trećem finalu jurišao na jedini nedostajući osvojeni grend slem u kolekciji. Da je uspeo, bio bi deveti teniser u istoriji belog sporta sa svim osvojenim najvažnijim turnirima.
Otvoreno prvenstvo Francuske, zanimljivo, osvajali su i malo poznati teniseri i teniserke. koji su posle trijumfa tonuli u tenisku anonimnost.
Organizatori uporno odbijaju da mu navuku krov: čak pet važnih mečeva tokom ove sezone trajali su po dva dana zbog lošeg vremena.
Barem drugi put ovo se obija o tako očekivani i željeni trijumf Novaka Đokovića, koji je 2013. u finalu sa Rafaelom Nadalom bio nadomak pobede, da bi usledio prekid, koji je španskom teniseru omogućio da se povrati od Đokovića u punom naletu.
Tako je bilo i ove godine: iscrpljen posle teškog dvodnevnog okršaja sa Škotom Endijem Marejem, svetski broj 1 je, čini se, izgubio dah u meču sa Švajcarcem Stenom Vavrinkom.
Posle svega, ostaje pomalo gorak ukus zbog, kako sportski komentari preimećuju, najlošije organizovanog "Rolan Garosa" do sada. Ipak, čini se, publika, prikladnija gladijatorima u areni nego sportskom nadmetanju, prednjači. Čak i kad pozdravlja poraženog finalistu, kao da to čini pre da mu izmami suze, nego da pozdravi velikog sportistu i borca na crvenoj šljaki.



0 Коментари