Svakodnevno prolazimo, a ne znamo i ne slutimo pored čega kada minemo pored prolaza u Gospodskoj 4 u centru Zemuna. Kada se uđe u dvorište i podigne pogled u vis na terase sa cvećem, prvo što se vidi je razgranata i bogata loza. Zasađena, verovali ili ne, ili pred sam kraj 18. ili na samom početku 19.veka, stara, dakle, najmanje 120 godina.

Od tri čokota, vitalan je ostao samo jedan, dovoljno živ da se grana po prvom spratu i lagano uspinje ka drugom. Čak i rađa, te krije par crnih grozdova, dok su mlađi izdanci još zelenih plodova i sazreće verovatno kasnije. Loza je sorte "Sibel 1000", kakva je gajena u mnogim oblastima Austrougarske carevine.
Od porodice Puljo, preko Živanovića, koji su ovu zgradu obnovili i u njoj živeli do 1974.godine, sve do danas, stanari gaje posebno poštovanje prema staroj lozi.
Nedavno, kada je popravljana kanalizacija, otkriveno je da se koren loze raširio i pod zemljom koliko i iznad i da se najverovatnije poji dunavskom vodom koja stiže skoro do temelja drevne građevine.
U saradnji sa Poljoprivrednim fakultetom loza će se štititi i prihranjivati biološkim sredstvima, uz redovno orezivanje i podupiranje, kako se ne bi oštetila.
Od 2014.godine proglašena je za spomenik prirode botaničkog karaktera III kategorije, o čemu svedoči tabla postavljena na zidu dvorišta Gospodske broj 4.
Ako vas put nanese u Zemun, nemojte je mimoići.
Posetite drevno drvo koje još rađa.
Retko koji grad se može pohvaliti ovako nečim, što je niklo i raste takoreći iz betona.

0 Коментари