Napraviću izuzetak: u pismu, čitanosti radi; u rečniku iliti pristojnosti, da bolje udje u uši.
Da li ste i koliko puta, gospodo draga, s raznoraznim osećanjima pratili životni put nekog Bore Šnajdera iz svoje sredine?

Da li ste dobili podršku onih javnih ćutologa, tajnih (do)šaptača, kada ste vi bili glasni i podstrekivali ih, iako lično neugroženi, za razliku od njih, da se pobune, podignu glas i nešto učine da ga spreče u slavodobitnom pohodu, očiglednom bogaćenju "političkim kvalifikacijama"?
Sredina otćuti jednom, drugi, treći put, a onda se navikne i čak, promeni svest, da takvome počne da se divi - vrhunac srpskog mazohizma. Dvorište nam neće čistiti niko, to nikako da utuvimo. Zato se kuvamo u sopstvenom sosu.
I tako, kako počinju  sve priče na svetu, bio jednom jedan čovek. Mlad i ubog.  U problemima do guše. Bez posla, bez hleba, a proodica brojna. Bez jakne u zimu. Bez tople obuće. Kako li su mu samo deca bila obučena?
Lako mu je bilo da prelomi. Dojadila mu teskoba, preselio kod žene. Dojadili mu "ulični" poslovi, neizvesna prepodaja.
Nije hteo da propusti prvu šansu. Promeniš stranku i združiš se sa "pravim" ljudima, onima koji uspešno decenijama vedre i oblače, koji ne "preleću", već se "transferišu", imaju cenu...Cena je platežna moć da zauzmu kao politički donatori željenu fu(n)kciju.
I onda te oni poguraju, videći u podršci tebi i takvome, korist za sebe jer su otkrili "onog pametnog malog". A pametni mali igra na sve ili ništa.
Sve vreba. Ovo je njegova prilika. Bog zna da li će se ikada druge domoći. Ovo je njegov čas.
Iz prljave, sirotinjske jakne uskače u svoje jedino pristojno svadbeno odelo.
Investira i u naočare - imitirajući vodju - to je zbog imidža, ne zbog problema s vidom. Nije se taj ni načitao ni naradio u životu da bi ga pokvario. Baš kao i njegov vodja.
Kad je već ušao negde u neki forum, laktao se da bude prvi medju poslednjima, i izgurao. On može sve. Da kleveće, vredja, menja temu. Njegovo sve ima svoju cenu - uspeh, i ono ga ne pita za ceh.
U medjuvremenu se pusti glasina kako je prespektivan - preko svojih ljudi, koji, kao i on, ali sada u njemu na račun pružene podrške, traže svoju šansu.
I eto njega, jadnog i smešnog normalnom i okolini iz koje je ponikao, u nekom kabinetu, već mu voda ulazi u uši i merači bolju priliku bračnu...Toliko o ljubavi i porodici.
U svoj stari kraj svraća u voznom parku, uvek zauzet važnim razgovorm sa, naravno, "važnim" ljudima. Na direktnoj je liniji sa samim vodjom. Jer, na pomen vodje, krv se ledi i uzburkava.
Neće proći dugo da će mu okraćati stari kraj: na mapi sveta izabraće kuću ili stan. On polako i sigurno postaje simbol moći.
Naravno, nije glup da zanemari obrazovanje, te će njegovu do prošlog mandata skromnu biografiju obogatiti najmanje mr.
Kroz otvoren prozor svoga automobila "A" klase više neće poznavati ljude koji su ga stvorili, podigli i na čijem je znoju, veri i poverenju ponikao.
Svraćaće samo da proveri šta još nije okupirao, na koji temelj i nebranjenu površinu za proviziju ili koju skrivenu stambenu jedinicu nije doveo investitora.
A jednoga dana, ni u to ne sumnjam, ulica u kojoj se rodio, poneće njegovo ime...
Sve to nama ispred nosa. Nama koji mu se smeškamo, nadajući se da će nas udostojiti klimanja glavom u prolazu...

0 Коментари