U svojoj čuvenoj pesmi Otadžbina pesnik Aleksa Šantić spevao je i sledeće stihove:
''Mene sve rane moga roda bole
i moja duša s njim pati i grca''....
Unazad 22 godine izloženi smo bombardovanju NATO pakta i potonjoj neprestanoj agresiji i okupaciji, bez strane kopnene invazije: ona je sprovedena kupovinom i preumljenjem određenog broja Srba, upregnutih u tuđinsku službu.
BESPOMOĆNI IZBUŠENI TITANIK
Nikada niko u istoriji ratovanja na prostoru koji nastanjujemo nije podigao moćniju silu od 18 zemalja članica NATO pakta 24. marta 1999. godine, kada su počeli prvi udari borbenih letelica.
Podsetimo da je generalna proba oružanog napada na Srbe sprovedena početkom aprila u prvoj akciji NATO bombardovanjem položaja Vojske Republike Srpske u okolini Goražda. Napadnuta je ''sigurnosna zona'' kako bi se, navodno, stavile pod kontrolu srpske snage. Tokom kasnijih godina provereno je uočeno negativno delovanje upotrebljenog oružja s osiromašenim uranijumom na novorođeno potomstvo i značajan porast malignih oboljenja, u akcijama poslovično ironičnih imena kao što su ''Ciljana akcija'' (''mirovna'', naravno), ''Plemeniti nakovanj'' ili ''Mrtvo oko'' - tokom rane jeseni 1995. godfine.
Antihumana misija nastavljena je udarima u kojima je NATO angažovao brojnije od planiranih snaga u zaavršnoj operaciji razapinjanja Srbije pokušajem amputacije srca na živo, Kosova i Metohije u korist terorista pod zastavom UĆK, pod imenom ''Milosrdni anđeo''.
Zaboravlja se da je istrovremeno Soroš preko svojih specijalaca Roberta Gelbarda instruisao takozvanu srpsku demokratsku opoziciju na neutralnom terenu u crnogorskim Njivicama, kao i Đorđa Vukobrata u Budimpešti kako da svrgnu nenarodni Miloševićev režim. Svu snagu tom prilikom mobilisao je i ''Otpor'', čija će pesnica kao simbol i oličenje u generalnom aktivisti KANVAS-a Srdji Popoviću otada uvek aktivirati crveni alarm kao predznak ''mirne'' revolucije gde god bio primećen prvi signal.
Samo će nesrećna Srbija, tačnije Savezna Republika Jugoslavija i, najzad, Državna zajednica Srbije i Crne Gore kao pravni naslednik nekadašnje SFRJ, izbušena izdajom i premrežena stranim agenturama i domaćim ''lokatorima'' nemnoćno gledati potonuće Titanika od 44 leta...Tragično, krvavo, nespretno.
VASKRSLA INTERNACIONALA
Iako smo, zajedno sa etapom raspada SFRJ u krvavom građanskom ratu vođenom tokom devedesetih godina 20. veka ''znali sudbu'', vladajući, presvučeni komunisti u socijaliste nisu razumevali da političke igre bez umešne diplomatije i društvenog moratorijuma neće spasiti državu i narod nameravane egzekucije i uništenja. Po ko zna koji put srpskom narodu je glave došao najsiroviji partizam, stavljen iznad opstanka i spasenja generacija Srba, i njihove budućnosti.
U opštem metežu, vojska je dala sve od sebe, pomognuta dobrovoljcima sa svih strana.
Da li su strepeli od Haškog suda, u kojem će završiti ceo srpski državni i vojni vrh, koji je samo branio Otadžbinu? Tada ne, ali je činjenica da su gotovo svi osuđeni ili na msrt u kazamatu ili na, najčešće, doživotnu tamnicu. Kažnjena je samo srpska strana, koja se do kraja, ne razlučujući državotvornu od političke uloge, suprostavljala ideologiji nastupajućeg imperijalizma.
U bombardovanju NATO stradalo je blizu hiljadu vojnika i oko dve hiljade civila, od čega 88 nedužne dece. Uništeni su gradovi i naselja, strateška putna, elektroenergetska i privredna infrastruktura. Naneta materijalna šteta procenjena je na stotine milijardi. Nematerijalna se nije ni računala.
Napisana je i povučena tužba protiv NATO.
Posle dvadeset godina oformljena je Državna komisija za ispitivanje posledica NATO bombardovanja po zdravlje ljudi, jer je na Srbiju i Crnu Goru izručen sav nuklearni otpad u vidu raketnih punjenja, kasetne i grafitne bombe, međunarodnim konvencijama zabranjene za upotrebu.
O ovome se sve manje govori, a NATO i EU počinju da slave kao spasioci....
I komunizam je ušao u koaliciju sa vladajućim demokratama, takođe članovima Internacionale. Pakleni krug se zatvorio. Autošovinizam pleše na samrtnom odru, zaodeven u ruho neokomunizma, globalizma, kako god hibridnu interesnu političku vladavinu zvali.
Ekonomskim liberalizmom sprovedena je pljačkaška tranzicija u kojoj su kusih rukava ostali svi oni koji su generacijama sticali u bescenje otuđeni kapital. Žreci ovakvog koncepta deluju iz pozadine svake vlasti, instalirane po aršinima za kolonijice u šta je Srbija pretvorena od Petooktobarske revolucije naovamo.Domaći vazali postali su ''društvena elita'', vlasnici frimi i preduzeća, poslova, života i smrti.
PIONIRI NOVOG SVETSKOG PORETKA
Na oltar novom poretku prinet je svrgnuti vladar i branioci Otadžbine koji ne uživaju zahvalnost, već prezir i sramotu što se, valjda, nisu predali, pa da okupacija prođe bez ispaljenog metka! Preumljenje naroda je na delu iz svih oruđa - na zdravu nacionalnu svest atakuje Srpska akademija, naučni i društveni instituti, kako iz zvaničnog, još više i agresivnije iz nevladinog sektora. Nevladin sektor, instaliran putem stranih interesnih uticaja kontroliše državni, a vladajuće strukture ''namešta'' i ''razmešta'' polutajnim dogovorom osovina Berlin - London - Vašington. Pokušaje kidanja lanaca pothranjuje i Kina. Najagresivnije se potiskuje svaki ruski uticaj...
Služimo kao paradigma pionira Novog svetskog poretka, čija je instalacija u Srbiji i okruženju pri kraju.
Uloge i interesi su podeljeni i razmešteni.
Ostalo je još par ''čvorova'' da se razmrsi. U principu je sve dogovoreno i pitanje je vremena kada će se dovoljno zastrašiti i time neutralisati slabašan preostali otpor, kako bi omamljena žrtva što mirnije podnela amputaciju - Kosova i Metohije, srca i duše...
Da li će neki novi Aleksa Šantić još jednom oplakati rane svoga roda?
Možda je, na početku, kao i na kraju, samo još to ostalo.
23/03/2021
0 Коментари