Rolan Garos, Vimbldon, Montreal, Sinsinati...svima zajedničko:poraz i potonuće. Novak igra dobro, vrhunski, majstorski i neefikasno, kao pre 2011-e. Pre Vimbldona, pre osvajanja trona, pre...
Šta se događa sa Novakom, koji u očima Srba igra ulogu nacionalne utehe međ tolikim porazima Serbije?
Umor, ogorčenje, otpor gladijatorstvu u šta se tenis sigurno pretvorio poslednjih sezona, ili, jednostavno, nemoć Broja 1 da odoli udruženim udarcima. Poznato je da 1 trpi najviše, odoleva najčvršće, opstaje uprkos orkanu.

Ima nešto ranjivo u porazima Broja 1 od neostvarenih Rolan Garosa do Sinsinatija. Ciljevi ne padaju, a glavu Novak ne diže. Milionska armija obožavalaca sluđeno i zbunjeno pokušava da olakša sebi tako što će dokučiti što više razloga. Koji je pravi?
Gde je Vajda? Porodica? Jelena? Otac Srđan?
Da li je Novak u nekakvoj mašini? Da li se priklonio nekakvom neformalnom i nepisanom poretku koji nije isključivo sport (pro)pustivši Škota da Britaniji posle gotovo osam decenija donese Vimbldon? Da li...? Ostaje da postavljamo pitanja, tragamo za odgovorima i čekamo neko drugo Novakovo doba. Ako se probudi.
Izbivali su od tenisa i veliki Federer zbog mononukleoze koja ga je snašla, i Žistin Enan, i Kim Klajsters. Bolesti, porodične obaveze. Nikada nisu bili u Novakovom škripcu. Možda mora što mu se neće, a tenis je, čini se s malog ekrana, za njega pomalo izgubio...Daj Bože da grešim. Samo se bojim. Jer, Novak simboliše nadu i ako se ona ugasi, biće velika pomrčina. Opet.

0 Коментари