Nastupila prava zima.
I vreme joj je.
Ljudi borave po kućama, iako polako, stidljivo nos nadražuje i mami ono poznato pretpraznično raspoloženje.
Najveći broj ljudi koje poznajem slavi rođendane ovih jesenjih i zimskih, zavejanih meseci.
Sezona slava je već u oktobru otvorena i trajaće do Savindana najkraće.
Dolaze i oni čarobni, najvoljeniji Božićni i Novogodišnji.

Nagla promena vremena, i Bog će samo znati šta sve i šta još, kosi ljude iz naše sredine.
Svakodnevno, godinama, kad god bih prošla nekadašnjim Trgom pobede, odskora Magistratskim trgom, viđala sam, kao i moji sugrađani, u bašti ili u restoranu "Naja" zimi i kad je hladno-njenog krupnog vlasnika Milana Nadovezu, poznatijeg kao Naja.
Nisam o njemu znala suviše sem da je opštepoznat i jedan od lokalnih ljudi-institucija.
Umro je u stolici u svom restoranu, osmatrajući Zemun i Zemunce koji prolaze.
Sasvim iznenada, 25.novembra, kad je pao prvi sneg.
Upoznala sam ga nedavno kao direktora Rukometnog kluba "Zemun" na jednom od gradskih turnira. Bio je srdačan domaćin i pomalo tužan što njegov klub nije trijumfovao.

Sahrana našeg sugrađanina, poznatog i kao velikog dobrotvora, održaće se 28.novembra 2013.godine na Zemunskom groblju u 13:30.

2 Коментари