Danas se u Gospodu upokojila moja rođaka, M.R.
Sahranjena je na jednom varoškom groblju u Banatu.
Rođena na krajnjem jugu Srbije, na Kosovu i Metohiji, gotovo slučajno, provela je decenije života, sa majkom smeštenom u Dom starih u jednom malom vojvođanskom mestu.

Tu je, ostavši bez najbližih, umrla i sahranjena njena majka.
Danas je u porodičnu grobnicu položena i ona, njena najstarija ćerka.
U trenutku kad smo je ispraćali na poslednje putovanje, ogrejalo je sunce, a povorku sem šestorice radnika "Komunalca" činilo troje rođaka pokojne M.R. i službenica ustanove u kojoj je provela poslednjuu polovinu svog života.
Pre pet godina, na jednoj čuki seoskog groblja koje gleda na Žiču, sahranjen je moj deda, koji se tu našao u širokom luku između Mataruške Banje i Sremčice, došavši s Kosova i Metohije.
Svugde sejemo grobove. Ni na onom svetu se ne možemo više sastaviti. Naša se kuća raspala, a deca se pogubila.
Često sanjam nekadašnja vremena, kada smo tako lepo, jednostavno i srećno svi živeli u svom zavičaju.

0 Коментари