On je bio s njima, iz mandata u mandat.
Gledao čovek svoja posla, mučio se, radio.
Promenio ćurak kad i svi, i ostao na dotadašnjem mestu.
Kad je krenula navala, bilo mu je jasno da tih, pošten i kao posmatrač neće proći.
Pomiren sa sudbinom, sa brojnim saznanjima, povukao se. Primio je odluku da više neće biti funkcioner kao prirodnu stvar - nikada se nikome požalio na to nije.
Kada je rešio da kapitalizuje svoju političku biografiju, a bilo je tu nešto svašta, pa i, verovatno, prihvati poziv nekih sasvim drugojačije orijentacije, tada su ga se ugroženi prijatelji, koji su mu se javljali na ulici i ostali sa njim u pristojnom odnosu - bez pitanja kako si, radiš li - jer to oni koji su zaslužili da ostanu na funkcijama koja je njemu uskraćena nisu mogli da ga pitaju, tako prirodno - onda su ga se setili. Čude se kako je mogao tako. Čude se, ne videći sebe kako su oni mogli da prema njemu postupe ''tako'' da ga nateraju da razmisli o svem,u o čemu je radio...
Znaju oni dobro zašto.
Bio je i on nemilosrdan i poslušan stranački vojnik. Do te mere da mu se za prste tolike godine ne zalepi ni novo odelo. Gledaju ga u istom, jedinom svečanom tolike godine. Bez novog auta i imovine takodje. Znaju oni. A znaju i birači oko njega, koji još uvek drže do poštenja. Znaju oni odlično koliko je glasova on bio vredan, pa, sad kad se aktivirao na drugoj strani strepe, jer, ko bi njih bolje poznavao od njega koji je s njima podelio tolike godine.

0 Коментари