Preterano se radujem praznicima. To je jače od mene i verovatno vuče korene iz najranijeg detinjstva. Recimo da se u vreme praznika remetila rutina. Ona tužna i ustajala, u nekoj od varoških zabiti, gde se dnevni, mesečni, godišnji raspored gotovo nikada nije menjao. A onda naiđu praznici i na neki način se skine skrama i sve oživi. Naiđu neki dragi, čak i zalutali ljudi i budu dobrodošli. U kući ima svega...Veselo je, ne radi se, ima vremena za sve...Ili negde idemo s prijateljima, i luduje se, ili im se spremamo u goste - pomalo nategnuto zbog mamine želje da sve bude kako je zamislila (''idealno'', kako je govorio otac), ili ih dočekujemo (što je bilo najnapetije, no...).

Sve, baš sve u meni podetinji kad naiđu praznici. A nanižu se u lanac rođendana, slava, Novu godinu, Božić, pa sve do Bogojavljenja, Svetog Jovana i Svetog Save, kad se već može odahnuti.
I pored višedecenijske rutine, samo što prođe slava, već, kao vruća rakija, hvata prednovogodišnja atmosfera, ona baš, baš magična. Nikad neće prestati da me ludo uzbuđuje smena stare i nove godine, kao da će se time bogzna šta promeniti. Kratka i slatka iluzija. Jedna od najređih koje su nam ostale, zar ne?
Prvojanuarsku čamotinju ponekad su razgonili samo gosti koji su ostajali na noćenju posle dočeka ili promena našeg kreveta, ukoliko smo mi nekome odlazili u pohode. Dan filmova, repriza, lečenja mamurluka i suočavanje sa činjenicom da se ipak ništa nije dogodilo. Uzalud zvedani prah, svetiljke i girlande.
E, treba se prešaltati na verski štim u dočekivanju Božića, koji je nekada na selu bio baš praznik nad praznicima, a danas, u našim domovima tek bleda simulacija onog žara: uključujući kupljeni badnjak, svu vrevu oko porodičnog ručka i pratećih običaja. Od sveg autentičnog mi smo u kući sačuvali samo onaj ranog kupanja i presvlačenja u novo....
Uživajte u praznicima.
Neka svaki bude svoj i obeleži godinu. Ako ništa drugo, verovatno će mnogima ovo biti retka prilika da se vide, popričaju i podele radost zajedništva.
Budite srećni i veseli. Pokušajte da se opustite i prihvatite sve što vas zadesi sa što manje uzbuđenja. Ovaj poklon dobili smo da bismo u njemu uživali, i zato živite i radujte mu se punim plućima.

I, da! Ono zbog čega smo u ''Jeli saveti'': ove godine je moje uzbuđenje vizuelno srazmerno svedenosti. Mislim da zbog oskudice prostora neću ni kititi jelku, ali ću s uživanjem dekorisati sto, prozore i uključiti sve one magične fenjerčiće. Baš kao da smo zavejani u brvnari...

0 Коментари